Prvi profesionalni igrač australskog nogometa, Josip Habljak, napustio je Hrvatsku još 2015. kada je potpisao ugovor s australskim Sturt FC-om. Takvu titulu zaradio je spojivši talent i ljubav prema sportu. Redovito je prozivan najboljim igračem momčadi, igrao HLAN, sudjelovao u europskim kupovima i prvenstvima, a potom završio u najjačoj AFL ligi. Što je tamo iskusio i postigao, kako se proveo te zašto  se vratio čitajte u daljnem tekstu.

1.Kako je započela tvoja priča s australskim nogometom i zašto baš nogomet?

Australski nogomet otkrio sam slučajno preko plakata na fakultetu (Kif, 2013). U to vrijeme upravo sam prestao sa košarkom koju sam igrao od 7. godine te sam tražio neku drugu sportsku aktivnost jer sam kroz život navikao na sport te mi je bez toga bilo neobično i nedostajao mi je taj jedan veliki aspekt u mom životu. Na spomenutim plakatima pisalo je „Želiš li zaigrati protiv Oxford sveučilišta ? Dođi i probaj australski nogomet“ te me najviše zaintrigirao ovaj dio „protiv Oxforda“, a kako je na samom plakatu bio prikaz igrača koji hvata jajastu loptu, mislio sam da se radi o jednom od tipova rugbya te sam sa par kolega iz grupe odlučio probati ovaj sport. Nakon prvog treninga shvatio sam da to nije rugby, ali društvo i sam sport su me toliko oduševili da sam odmah nakon prvog treninga znao to je to. Zaljubio sam se u cijelu tu priču i tada je sve krenulo.

2. Gdje si prvi put zaigrao i gdje si sve nastupao?

Prvu službenu utakmicu odigrao sam za ekipu „Sveučilišta u Zagrebu“ protiv „Oxford Sveučilišta“ na terenima rugby kluba „Mladost“. Ubrzo nakon toga, pozvan sam u reprezentaciju hrvatske „Croatian Knights“ te smo iste godine nastupili na europskom prvenstvu u Dublinu u Irskoj te na europskom kupu u Bordeauxu u Francuskoj. Nakon toga slijedili su nastupi za reprezentaciju europe „European Legion“ u Londonu, te nastupi za reprezentaciju hrvatske na europskim kupovima u Londonu, Umagu, Lisabonu, ponovno Bordeauxu, liga prvaka u Amsterdamu te nastup za „Croatian Knightse“ na „International Cup-u“ u Melbourneu. Na klupskoj razini igrao sam za „Zagreb Hawkse“ u Hrvatskoj, a nakon prijelaza u Australiju imao sam prilike igrati po terenima diljem Južne Australije, te Melbournea.

3. Znamo da si se upravo vratio iz Australije no što te je uopće motiviralo za odlazak?

Najveća motivacija za odlazak bila mi je velika ljubav prema ovom sportu te nevjerojatna znatiželja da vidim kako to rade „DownUnder“. Prvenstveno sam išao dolje naučiti o ovome sportu u samoj kolijevci sporta kako bih mogao to znanje prenijeti na naše terene. Dobar dio motivacije za moj odlazak također je bio taj „izazov“ samome sebi da vidim kako ću se nositi sa igračima koji su uz taj sport odrasli.

4. Kako si se tamo snašao i jesi li imao i druge suigrače hrvatskog podrijetla?

Igrački sam vrlo brzo pohvatao zahtjeve koji su stavljeni pred mene te sam nakon jako kratkog vremena mogao bez ikakvih problema pratiti treninge koji su se po mnogočemu razlikovali od naših. Najveću prednost su nadamnom imali u trkačkom te tehničkom dijelu sporta, no nakon određenog vremena sam i tu ne samo sustigao, nego i prestigao dobar broj igrača. Što se tiče svega ostaloga van „footya“ tu je prilagodba trajala malo duže, dosta je tu faktora koje treba ubrojiti u cijelu priču, od smještaja i posla do zdravstvenog osiguranja, najjeftinijih dućana i slično. Niti jedan od suigrača nije bio hrvatskog podrijetla, ali čak niti jedan od suigrača koji su imali neko „podrijetlo“ nije imao roditelje koji su rođeni van Australije tako da možemo reći da su uz mene u klubovima bili sami Australci.

5. Možeš li nam opisati tvoj jedan dan kao profi igrača?

Jedan tipičan dan bi izgledao otprilike ovako. Ujutro oko 8 je individualni trening na kojemu se „brusi“ tehnika te se prolazi kroz određene tehničko-taktičke ideje za individualne pozicije na terenu. Nakon toga prema potrebi sa linijskim trenerom (Obrana/Sredina/Napad) prolazi se kroz individualne snimke treninga i utakmica kako bi se poradilo na greškama i ukazalo na dobre stvari pojedinih igrača u igri. Kasnije grupa koja je sudjelovala na treningu uobičajeno zajedno odradi doručak i tu završava jutarnji dio dana. Ovisno o danu u podnevnom dijelu odrađuje se kondicijski trening u teretani, nekada prije, a nekada i poslije glavnog treninga koji je glavni dio dana i na kojemu sudjeluju svi i nakon kojega se prolazi kroz određene situacije u prošlim treninzima i načine na koji ih riješiti na dan utakmice. Poslije glavnog treninga igrači sudjeluju u metodama oporavka (masaže, hidroterapije i slično).

6. Što bi radije odabrao: footy u Hrvatskoj ili footy u Australiji?

Da moram odabrati samo jedan u kojem bih sudjelovao do kraja života onda bi to bio footy u Hrvatskoj ! Oba imaju svojih dobrih i loših strana, ukratko u Australiji je to dio kulture, tereni su na svakom uglu i sport je razvijen do najsitnijih pojedinosti, ali ipak sam počeo footy igrati u Hrvatskoj i neki od ljudi sa kojima ovdje igram, ali i protiv kojih igram u ligi su među mojim najboljim prijateljima te igrati taj sport kod nas ima svoju posebnu draž. Prošle godine sam na svjetskom prvenstvu u Melbourneu nastupao sa „Croatian Knightsima“ te sam u ta kratka 2 tjedna imao najbolje od oba svijeta. Jedino bolje od footya u Hrvatskoj možemo reći da je hrvatski footy u Australiji 😊

7. Što bi istaknuo kao svoj najveći profesionalni uspjeh?

Kao najveći momčadski uspjeh (reprezentacija hrvatske) istaknuo bih osvajanje Divizije II na svjetskom prvenstvu u Melbourneu 2017., a kao individualni uspjeh uvrštavanje u reprezentaciju svijeta (World Team) nakon istog natjecanja.

8. Zašto si se odlučio vratiti i koji je tvoj daljni plan?

Prvenstveno sam se vratio zbog meni dragih ljudi (djevojka, obitelj, prijatelji…) te zbog fakulteta na kojemu sam upisao apsolventsku godinu i blizu sam završetka. Daljni plan je prenijeti svo znanje stečeno u Australiji na hrvatski footy kako bi naša zajednica bila još bolja i jača, završiti fakultet, a onda planirati za dalje. O povratku u Australiju trenutačno ne razmišljam, a što više vremena provodim u Hrvatskoj vidim koliko mi je zapravo nedostajalo sve što ovdje imam, tako da ćemo za neku daljnju budućnost tek morati vidjeti.

Comments

0